Kada su podaci o održivosti razasuti po sustavima, proračunskim tablicama i pojedinačnim e-mailovima, prvi poriv je često: sigurno postoji alat koji to rješava. Taj poriv je razumljiv. Alat se doima kao napredak, dok uređivanje procesa djeluje sporo i administrativno. Ipak, redoslijed kojim postavljate ova dva koraka u velikoj mjeri određuje donosi li nabavka alata rezultat ili samo košta novac.
Alat obrađuje, prikazuje i izvještava podatke. On ne određuje koji podaci postoje, odakle dolaze, tko je za njih odgovoran i koja se pravila kvalitete na njih primjenjuju. Ta pitanja prethode procesu. Ako ih nitko nije odgovorio prije nabavke alata, alat mora improvizirati odgovor, ili gore, pretpostaviti da odgovor već postoji.
Kada se alat postavi iznad neuređenog procesa, nastaje specifičan obrazac. Alatu se dostavljaju podaci za koje više nitko ne zna točno iz kojeg sustava dolaze, tko je brojke prilagodio ili koja je definicija korištena. Alat sam po sebi funkcionira dobro; problem je u onome što u njega ulazi. Rezultat je izvještaj koji izgleda uredno, dok su temeljni brojevi jednako nepouzdani kao i prije nabavke. Tko želi znati koliko to skupo postaje, pronaći će razradu u koliko košta alat iznad neuređenog procesa i u koliko košta pogrešan redoslijed između alata i procesa. Oba opisuju odakle dolaze troškovi: ne iz licence, nego iz ponovnog istraživanja stvari koje su već jednom bile istražene, samo nisu bile zapisane.
Uređivanje procesa znači: utvrditi koje su podatkovne točke potrebne, gdje svaka podatkovna točka nastaje, kroz koje sustave i proračunske tablice putuje do izvještaja, tko je vlasnik svake podatkovne točke i koje pravilo određuje je li vrijednost vjerodostojna. Taj rad iziskuje vrijeme, ali donosi nešto što je neovisno o tome koji alat konačno odaberete. Registar podatkovnih točaka s lineage-om i vlasništvom ostaje upotrebljiv, i kada promijenite dobavljača softvera. Alat bez tog registra mora pri svakoj promjeni ponovno istraživati što je prethodni alat naizgled već riješio, dok to zapravo nikada nije bilo zapisano.
Ovo je i razlog zašto funkcionalni zahtjevi za alat ne dolaze iz brošure, nego iz vašeg vlastitog procesa. Tek kada je jasno koje podatkovne točke imate, odakle dolaze i tko o njima odlučuje, postaje vidljivo koje zahtjeve alat zapravo mora ispuniti. Više o tome stoji u koji funkcionalni zahtjevi dolaze iz vašeg vlastitog procesa, a troškovna strana toga u koliko košta kada funkcionalni zahtjevi ne dolaze iz vašeg procesa.
Uređivanje procesa ne sprječava da odaberete pogrešan alat, ali sprječava da alat odaberete na temelju demonstracije umjesto na temelju onoga što vaši podaci zapravo zahtijevaju. Odabir alata bez tog temelja znači biranje po osjećaju, po prodajnom razgovoru, po onome što koriste konkurenti. Kako to učiniti uredno, razrađeno je u kako odabrati alat bez kajanja unatrag, s naličjem u koliko košta pogrešan redoslijed kod alata i procesa u kajanju.
Uređen proces ne garantira savršen izvještaj niti revizija bez problema. On donosi nešto konkretno: registar u kojem se svaka podatkovna točka može pratiti do svog izvora, imenovanog vlasnika po podatkovnoj točki i pravila kvalitete koja su unaprijed dogovorena, umjesto da su izmišljena naknadno. To je temelj na kojem alat može učiniti smislen posao, umjesto temelja koji je alat sam trebao postaviti.
Sken koji ovo razrađuje postoji kao registar podatkovnih točaka sa source-to-report lineage-om po podatkovnoj točki, vlasništvom i pravilima kvalitete: podaci ispod izvještaja, ne izvještaj sam. Ovaj alat je u izradi. Tko već sada želi s time krenuti, može se prijaviti na listu čekanja; ne prodaje se ništa što još ne postoji.
Čim proces stoji i jasno je koje podatkovne točke odakle dolaze i tko je za njih odgovoran, nastaje sljedeće pitanje: koliko od tog posla, kao što je prekucavanje izvora, provjera pravila kvalitete ili sastavljanje lineage-a, može se prenijeti na AI, a koliko još uvijek zahtijeva čovjeka koji procjenjuje i odlučuje. FTE TO AI to izračunava po zadatku pomoću radnog skena, koji precizno pokazuje koji dio posla AI može preuzeti a koji ne. Za podatke o održivosti to je logičan nastavak uređivanja procesa: prvo znati što treba učiniti, a tek zatim odlučiti tko ili što to izvršava.
Vraag maar waar een datapunt vandaan komt. Dat is meestal de hele vraag.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.